Livre en croate: Zvonar crkve Notre-Dame, Victor Hugo

17,60

3 en stock

UGS : 9537160874 Catégorie : Étiquettes : , , , ,

ZVONAR CRKVE NOTRE-DAME

VICTOR HUGO (Viktor Igo. 1802.-1885.), pjesnik, dramatičar i romanopisac. najznačajnija je figura francuskog romantizma. Angažiran u javnom i političkom životu Hugo stječe veliku popularnost i predstavlja nacionalnu svetinju Francuza. Njegov golem i raznolik književni opus potvrđuje ga kao izrazitog majstora jezika i versifikacije. pa ga kritičari smatraju većim pjesnikom nego pripovjedačem. Ipak. izuzetan uspjeh kod suvremenika postižu Hugoovi romani (Zvonar crkve Notre-Dame, Jadnici) po kojima je poznat široj čitalačkoj publici i danas. Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris, 1831) povijesni je roman o srednjovjekovnom Parizu s kraja 15. st. pisan u stilu i duhu romantizma. Roman je to ljudskih strasti, roman o tri nesretne ljubavi (Ciganka Esmeralda voli kapetana Phoebusa, a za njom strašno pate dobri grbavac Quasimodo i moralna nakaza arhiđakon Frolio. ali iznad svega to je epopeja o Katedrali kao "glavnom licu" i predstavniku čitave jedne epohe na zalazu. ... "U petnaestom se stoljeću sve mijenja. Ljudska misao otkrila je sredstvo da se ovjekovječi, ne samo trajnije i jače od arhitekture, nego još i jednostavnije i lakše. Arhitektura je svrgnuta. Orfejeve kamene pisane znakove zamijenit će Gutenbergova olovna slova. Knjiga će ubiti građevinu. Pronalazak tiska najveći je događaj u povijesti. To je majka sviju revolucija. To je način izražavanja čovječanstva koje se iz osnove mijenja, to je ljudska misao koja svlači jednu odjeći i oblači drugu, to je potpuna i konačna promjena košuljice one simbolične zmije koja još od Adama predstavlja um. U obliku tiska misao je trajnija no ikad: ona je krilata, ne da se ni uhvatiti ni uništiti. Ona se miješa sa zrakom. U doba arhitekture ona je uzimala oblik planine i zahvaćala jedno stoljeće i jedno mjesto. U današnje vrijeme ona je postala jato ptica. leti na sve četiri strane, i zauzima u isti mah sve točke u zraku i prostoru. Mi ponavljamo, tko ne uviđa da je ona ovako mnogo trajnija? Kao građevina bila je temeljna, a ovako je živa. Iz trajnosti prelazi u besmrtnost. Jednu građevinu možete razoriti, ali kako da iskorijenite ono što je na svakom mjestu? Ako dođe potop, kad planine budu već odavno pod valovima, ptice će i dalje letjeti: i neka jedna jedina škrinja plovi površinom potopa, one će stati na nju. plovit će s njom, sačekat će zajedno da voda opadne, i novi svijet koji bude izišao iz toga kaosa, vidjet će kad se probudi kako iznad njega lebdi, krilata i živa. misao potonulog svijeta…"

480 pages

Informations complémentaires

Poids 0.50 kg